TAJNA SLUZBA SASAVE U AKCIJI
Sasava u raljama zivota
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Dnevnik.hr
http://drlesar.bloger.hr/
stranka rada
OOobna stranica D. Lesara
PRISTUPNICA LABURISTA
http://ht.ly/7jYZi
TV nettelevizor
blog alat
Jezici
Gadgets powered by Google
Baner

Baner-sasava


PREPORUKA
Brojač posjeta
604103
vrijeme
 
 
online

Free web Counter Log Counter powered by  http://www.myusersonline.com
 
Drlesar
EU
Blog
utorak, siječanj 17, 2012
  Novo! 
 

17. siječnja 2012. - Autor: Redakcija

Nakon duge, uporne, dosljedne i žestoke, ali posve jednostrane indoktrinacijsko-propagandne kampanje koju već dulje vrijeme provodi udružena hrvatska oligarhija zdušno i obilato potpomognuta kolaboracionističkim snagama iz medija i dijela inteligencije te cijelim visokim katoličkim klerom, — došli smo do grandioznog finala.




Građani Hrvatske su s političkih govornica, televizijskih ekrana, stranica srednjostrujaškog tiska, ali i iz znanstvenih i crkvenih krugova pozivani da glasaju za pridruživanje naše zemlje Europskoj uniji. U tu su svrhu zasipani reklamama, poluinformacijama i propagandnim spotovima koji kao da računaju na blagu retardaciju većine „stoke sitnog zuba“, kao i pozivima, apelima, pa čak i prijetnjama da glasaju za Europsku uniju. Pritom se uvelike izražavala tobožnja zabrinutost za sirote, neinformirane građane. Takva je zabrinutost posve lažna i krajnje licemjerna, jer nitko od gorljivih članova udružene oligarhije nipošto ne želi informirane građane. Nego ovce koje imaju zaokružiti „za“, ili će biti svašta! 

Da su željeli informirati građane, učinili bi to — imali su svo vrijeme svijeta da to učine! Da su htjeli da građani nešto kažu i da se pitanje ulaska u Uniju kvalitetno raspravi, učinili bi to – imali su puste godine da organiziraju najšire moguće javne rasprave. Da su htjeli da javnost sazna što su „ispregovarali“ (ili točnije: što su prihvatili po diktatu Unije) – imali su debelog vremena da to prezentiraju javnosti. No, oni ništa od toga nisu napravili, ili to nisu učinili pravodobno. Jer nisu htjeli. Dapače, činili su upravo suprotno. Svojim smušenim porukama, prešućivanjem činjenica i očitih istina, a isticanjem poluistina i gluposti (osobito u televizijskim spotovima) uradili su sve kako bi, ako je moguće, narod učinili još neinformiranijim i zbunjenijim no ikad. I to su uradili namjerno.

 Prijetnje 

Udružena je oligarhija, znajući da građani uopće nisu oduševljeni propadajućom europskom federacijom, otišla u svojem strahu za fotelje tako daleko da se poslužila čak i prijetnjama. 

Ako bi se građani na referendumu usudili izjasniti protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, “ekonomski ćemo se naći u neopisivo teškoj situaciji. Prva reakcija će vjerojatno biti pad kreditnog rejtinga, druga će vjerojatno biti procjena investicijske sigurnosti u Hrvatskoj jer je članstvo u EU između ostalog i mjera sigurnosti okruženja za ekonomske aktivnosti, u prvom redu investiranje“, zapjenila se uz zaleđeni smiješak vatrena unionistica Pusić koja se pridružila akciji HNS-a organiziranoj u Gajevoj ulici u središtu Zagreba čija je svrha bila „animirati“ građane za izlazak na referedum i, dakako, glasanje za utrpavanje Hrvatske u Europsku uniju. Snižavanje kreditnog rejtinga ne uđemo li u EU? Glupe li i apsurdne prijetnje! Pa kreditni je rejting snižen i Francuskoj, a ona je – za informaciju unionistici Pusić – već poodavno u Europskoj uniji! 

Već ranije Pusić je prijetila da bi Hrvatska, odluče li hrvatski građani na referendumu da ne žele ući u Europsku uniju, ostala bez 180 milijuna eura za prilagodbu, 449 milijuna eura za projekte i više od milijardu eura koliko bi dobila 2014. godine. 

Kad prijete građanima što će sve izgubiti ne glasaju li za Europsku uniju, unionisti, dakako propuštaju navesti što će se tim istim građanima – osim izvjesnih poskupljenja – dogoditi uđemo li u EU. Kao da je članstvo u Uniji posve besplatno! A nije. Jer, Hrvatska je s Unijom potpisala pravni akt kojim su uređena sva pitanja odnosa EU i RH, a među njima je i klauzula o petogodišnjoj članarini za samu pripadnost eurozajednici. Hrvatsku će to stajati gotovo 43 milijuna eura. Uz više od osam milijuna eura članarine godišnje, Hrvatska je obvezna uplatiti i pola milijuna eura (u četiri obroka) u Istraživački fond za ugljen i čelik, a dužni smo i u osam jednakih obroka doprinijeti pričuvama i rezervacijama, u iznosima koji odgovaraju postotku od 0,368%. Čudo jedno kako sve to vatrena unionistica Pusić nije ni spomenula! 

No, možda je i najgora, nazlonamjernija, a ujedno i najnetočnija prijetnja da ćemo – ne glasamo li za EU – sljedeći put morati ući sa zemljama regije. Sljedeći put? Zašto bi bilo sljedećeg puta? 

No, ne uspije li ovaj, unionistica Pusić ozbiljno misli raspisivati referendume, sve dok jedan ne bude onakav kakav bi oligarhija htjela. „Ako građani doista odbiju ulazak u EU, do ponavljanja referenduma mora proći najmanje šest mjeseci do godinu dana, no možebitno 'da' na ponovljenom referendumu ne bi jamčilo da se proces nastavlja gdje je stao, ne bi značilo ratifikaciju, jer onda europska strana odlučuje hoće li pričekati da se formira skupina zemalja iz regije koja će zajedno ući u Uniju“, glasom stroge učiteljice poručila je ex cathedra unionistica Pusić. 

Kakva je tek to apsurdna tvrdnja! Kao da bi takvo što uopće bilo moguće, sve kad bi ta neidentificirana „skupina zemalja iz regije“ čak i započela i dovršila pregovore u roku keks! Takva je situacija doista nevjerojatna, a navedena izjava služi samo jednom cilju: da se priprijeti jogunastom narodu da će, ne glasa li kako oligarhija želi, ipak ući u Uniju htjela – ne htjela, i to sa Srbijom. Ovo je zbilja previše, čak ako je i od unionističke oligarhije! 

 Agitprop

Uz prijetnje, tu je i sveprisutna i sveobuhvatna zaglupljujuća jednostrana proeuropska propaganda, u kojoj nema nimalo informacija. 

Evo najnovijeg primjera. Institut za međunarodne odnose (IMO) izdao je u suradnji s Delegacijom Europske unije u Republici Hrvatskoj knjigu „Hrvatska i Europska unija – prednosti i izazovi članstva“. Publikacija, koju su uredili Sanja Tišma, Višnja Samardžija i Krešimir Jurlin, sadrži prednosti i „izazove“ (što je samo maštovit eufemizam za mane!) ulaska u EU. Već i iz činjenice da je Delegacija EU u Hrvatskoj „suradnik“ u izdavanju tog pamfleta, može se razabrati o čemu se tu radi. 

Knjigu su – tik pred referendum – naširoko izreklamirali na nacionalnoj televiziji, već zorom u emisiji Dobro jutro, Hrvatska od 16. siječnja. Da narod ima što čitati do „milenijske odluke“. Kvislinška spisateljica Samardžija hvalila je knjigu koju je sama napisala, a kvislinški voditelj Novokmet pozvao sve gledatelje da se „informiraju“ iz tog unijskog pamfleta. Kasnije tijekom dana održana je i službena promocija ovoga vrhunskog propagandnog uratka, a govorila je i autorica predgovora publikacije, unionistica Pusić. 

Ipak, nije loše prolistati ni unijsku propagandu poput te knjige. Jer provuklo se tu i nešto nezgodnih „izazova“. Tako se zainteresirani čitatelj može obavijestiti kako će privremena ograničenja koja mogu uvesti države članice onemogućiti slobodno zapošljavanje u tranzicijskom razdoblju, najdulje sedam godina. Isto tako, može pročitati i da je moguć gubitak radnih mjesta i privremen porast nezaposlenosti u sektoru brodogradnje i proizvodnje čelika, a sasvim izvjestan je i gubitak autonomije u vođenju poljoprivredne politike. Očekivan je i porast dotoka hrane iz država članica EU nakon pristupanja koji bi mogao donijeti poteškoće domaćim poljoprivrednicima, a kao „izazov“ navode se i  porast cijena energije (prvenstveno za kućanstva), porast poreza na fosilna goriva te porast cijena zbog većeg poreznog opterećenja, što će utjecati na opću razinu cijena i životni standard. Zatim, tu je i ukidanje nulte stope PDV-a koje, navodi se, može povećati cijene osnovnih proizvoda. I hoće: odmah za oko 1,45%, a poslije ćemo vidjeti. Uvođenje eura rezultirat će gubitkom monetarne suverenosti, a pomoć zemljama eurozone u doba krize ističe se kao potencijalno dodatno proračunsko opterećenje za javne financije. Troškovi javnog sektora povećat će se, a zabrinjavajuće zvuči i priznanje da nam prijeti opasnost da u razdoblju nakon pristupanja neće biti dovoljno kvalitetnih projektnih prijava, pa će se u fondove EU-a više izdvajati nego što će se iz njih povlačiti! Doista, nije li sjajna ta Europska unija? Njezine su negativne strane toliko očigledne da ih čak ni propaganda ne može vješto prikriti! 

Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj nisu hrvatski. S izuzetkom nacionalne televizije, ali ona je čvrsto stisnuta pod unionističkom čizmom udružene oligarhije. No, što je s ostatkom medija? Nova TV u vlasništvu je američkog Central European Media Enterprises-a, čiji je većinski vlasnik Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder, ranije predsjednik Svjetskog židovskog kongresa, koji je bio i američki veleposlanik u Beču 1986/87, a prije toga podtajnik za Europu i NATO u Pentagonu. Nepristran medij? 

RTL-ov većinski vlasnik je njemački RTL sa 74% dionica, a Agrokor ima 25%. Većinski je vlasnik njemačkog RTL-a “Bertelsmann AG”, čiji je manjinski vlasnik obitelj Mohn, a većinski sama obitelj Bertelsmann, koja preko svoje Fondacije Bertelsmann ostvaruje svoje političke ciljeve. Tijekom vladavine Adolfa Hitlera  bili su najveći nakladnici nacističke promidžbe u Trećem Reichu. Sada, dakako, šire demokraciju i Europsku uniju, pa su 2. lipnja 2005. u Zagrebu organizirali forum pod nazivom “Jugoistočna Europa na putu u EU”, na kojem su sudjelovali predstavnici 20 zemalja, 10 vlada i 6 međunarodnih organizacija. Jedan od govornika bio je i hrvatski izdajnik Ivo Sanader. 

Ni tiskani mediji nisu bolji. Primjerice, najveći (50%) dioničar EPH (koji izdaje Jutarnji list i mnoštvo časopisa i čini 60% medijskog prostora) je njemački WAZ, a manjinski vlasnici su N. Pavić (25%) i M. Kutle (25%). Glavni direktor WAZ-a od 2002. je Bodo Hombach, jedan od najutjecajnijih njemačkih političara: bio je i glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe i potpuno je odan europskoj ideji. „Jutarnji list“ preuzeo je ulogu najodanijeg glasnogovornika Europske unije – u toj su jeftinoj propagadno-pamfletnoj tiskotini u posljednjih godinu dana objavili toliko suludo netočnih i navijačkih reklamnih članaka o Uniji da bi i dr. Göbbels imao što od njih naučiti. 

Ministrica vanjskih poslova spušta se tako nisko da u subotu 14. siječnja prijepodne (upravo u vrijeme dok se na glavnom zagrebačkom trgu održava skup protivnika Unije) u pokrajnjoj ulici ispred hotela „Dubrovnik“, okružena šačicom pristalica, poput Jehovinog svjedoka dijeli prolaznicima traktate s hvalospjevima Europskoj uniji! Pritom nije propustila prozvati protivnike EU da ne žele u tu „integraciju“ zato što „imaju neki svoj interes jer svi znamo da je lakše loviti u mutnom“! Sramotnih li gesta i izjava gospođe ministrice, zabrinute za budućnost svoje unijske fotelje! I tko tu lovi u mutnom? 

Izgleda da se doista uplašila rezultata referenduma kad je uzela u ruke reklamne traktate Europske unije i osobno to smeće dijelila rijetkim zainteresiranim prolaznicima. A koliko je točno ljudi bilo na skupu protiv EU? To iz naših medija teško da ćemo ikada saznati. Prema Jutarnjem listu, bilo ih je oko 400, a prema Večernjem, nešto manje od 2000. Pa vi pokušajte riješiti tu enigmu, listajući naše „nepristrane“ medije. 

Protivnike Europske unije često se nazivalo „euroskepticima“, što je pogrešan naziv. Jer nisu oni „skeptični“ prema Europi (kontinent) nego su protiv Europske unije (politička asocijacija). A to nipošto nije jedno te isto. Premda to svi, od Vesne Pusić do pape, redovito namjerno miješaju. Na taj način žele reći da je pripadati jednoj nedemokratskoj federaciji (Europskoj uniji) isto što i biti Europljaninom. A to ima jedno s drugim veze kao i Beethoven s Van Rompuyem. 

Protivnike Unije (ili kako to oni vole reći „euroskeptike“) unionisti kroz sebi odane kolaboracionističke medije često su prikazivali kao neobrazovane i neinformirane, ruralne desničare, zabrinute zbog nebitnih stvari. Može biti da i neki „euroskeptici“ tome doprinose izjavama poput „Neću da me u Uniju vodi Vesna Pusić, hoću da me tamo zove Marko Perković Thompson!“, kako je na spomenutom euroskeptičnom skupu (na kojem se čula i psovka) izjavio Nikola Kordić, prosvjednik iz Mostara. Ali je isto tako točno i da takvi ne predstavljaju sve protivnike Unije – ni ideološki, ni svjetonazorski. 

Za reklamu Unije iskoristilo se doslovno sve, čak i obilježavanje obljetnice priznanja Hrvatske 15. siječnja. Ali prisjetimo se, na referendumu o hrvatskoj samostalnosti održanom 19. svibnja 1991. sudjelovalo je 83,5% svih birača od kojih se čak 94% izjasnilo za samostalnost svoje države. Sadašnja marionetska unionistička oligarhija nada se tu plebiscitarnu odluku hrvatskih građana poništiti daleko mizernijim postotkom birača, i to tek onih koji pristupe referendumu. Ulazak u Uniju unionisti dovode u vezu s priznanjem samostalnosti Republike Hrvatske koje su se okupili proslaviti! Kakvog li apsurda! Ali činjenica da su se odlučili čak i proslavu međunarodnog priznanja Hrvatske pokušati iskoristiti za vlastite ciljeve zapravo više govori o njima i njihovom strahu da im narod ne pokvari igru na referendumu glasajući „protiv“. 

U propagandu Europske unije svesrdno se (i očekivano) uključila i klerikalna oligarhija. Uoči referenduma Hrvatska biskupska konferencija je objavila pismo u kojem vjernike i ostale građane poziva da izađu na referendum i da „odbace strahove te se hrabro otvore budućnosti“. Nakon što su višekratno već otvoreno pozivali narod da glasa za EU (a i papa je vrlo jasno prigodom svog posjeta Hrvatskoj rekao da treba ući u EU), u svojem perfidnom propagandnom pismu od 17. siječnja hrvatski su biskupi odlučili svoju poruku „dragim vjernicima i svim ljudima dobre volje“ sročiti ovako: 

„Nije zadaća ni posao Crkve davati direktive kako i s kime će se države povezivati i udruživati. Njezina je dužnost da kao dobra 'majka i učiteljica' (Ivan XXIII) pomogne svakom narodu, pa tako i hrvatskom, zajedništvo u kojem se nalazi izgrađivati na kršćanskim i humanim načelima. Činjenica je da 'Hrvatska pripada tisućljetnom europskom kulturnom i civilizacijskom krugu' (Benedikt XVI, 2006), zbog čega se smijemo opravdano nadati da će nam u tom društvu i budućnost biti bolja i sigurnija nego izvan njega. Ipak konačnu odluku o tome donijet će naši građani na referendumu.“ 

Biskupi, iako formalno „ne žele davati direktive“, ponovno namjerno miješajući Europu i Europsku uniju, smatraju da će nam u Europskoj uniji biti bolje. No, vidjevši i sami da narod Uniju previše ne miriše ovaj su put odlučili dodati i da će poštovati volju građana izraženu na referendumu. Baš lijepo od njih. 

I klerikalna, kao i politička oligarhija, dobro zna što je Europska unija, ali svejedno smatra da Hrvatsku ondje treba utrpati. Računajući na tankoćutne, a opet nacionalno gorljive vjernike, dodali su par patriotskih fraza kako bi u šareni celofan upakirali govno koje im preporučuju: 

„Svjesni smo da je odluka o ulasku u europsku zajednicu naroda po mnogo čemu dalekosežna te razumijemo strahove mnogih da bi nam to moglo ugroziti suverenitet i posebno nacionalni identitet. Ipak, uvjereni smo da će ta opasnost postati realnom samo ako sami ne budemo dovoljno držali do svoje suverenosti, kulture, jezika, nacionalnih dobara i svega onoga po čemu smo to što jesmo. U globaliziranom svijetu, bili mi u Europskoj Uniji ili ne bili, s tim ćemo se izazovima neprestano suočavati. Zato više od straha od Europske Unije treba nam biti na srcu briga za razvijanje zdrave nacionalne samosvijesti i nemalih potencijala koje naša zemlja i ljudi nose u sebi'“, poručili su biskupi. 

Dodaju i da ujedno potiču sve katoličke vjernike i sve hrvatske građane da zajednički odbace strahove i svaku malodušnost te se „hrabro otvore budućnosti“. Ima li nekog kome nije jasno što su time željeli reći? Poentirali su, dakako, s papom: 

''Na takav nas je iskorak pozvao i sveti otac Benedikt XVI. za svojega pastoralnog pohoda našoj Crkvi i domovini kada nam je poručio: 'Proces ulaska u Europsku Uniju je proces međusobnog davanja i primanja. I Hrvatska svojom poviješću, svojom ljudskom i gospodarskom sposobnošću daje, ali i prima, naravno, proširujući tako vlastite obzore i živeći u toj ne samo gospodarskoj, već nadasve kulturnoj i duhovnoj razmjeni'. U duhu svega ovdje iznesenoga, pozivamo vas, dragi vjernici, i vas, ljudi dobre volje, da u nedjelju 22. siječnja 2012. godine iziđete na referendum i dadnete po savjesti svoj odgovor na postavljeno pitanje'', zaključuje se u propagandnom „pismu“ hrvatskih biskupa. 

Baš krasno: upućuju ljude da glasaju po svojoj savjesti nakon što su im pokušali isprati mozak  tlapnjama kako će im u Uniji budućnost biti bolja i sigurnija nego izvan nje! Oj, ljudi dobre volje, u Uniji će vam biti bolje – to je poruka katoličke oligarhije, koja također time snosi odgovornost za svaku dušu koju je uspjela zavesti na krivi put.

Ovakvu sramotnu izjavu katoličkih biskupa odmah je radosno pozdravio unionist Milanović i zahvalio im se na tom pozivu vjernicima (i ostalim ljudima dobre volje) da glasaju za Europsku uniju. 

 Skrivanje istine

Unionisti su skloni skrivanju prave istine ili zamagljivanju činjenica. Naravno, postoji mogućnost da su i sami neinformirani o pogledu onog o čemu govore, ali ta je mogućnost mala poput eventualnog budućeg utjecaja Hrvatske u unijskim institucijama – dakle nikakva. Kad ne ide istinom, unionisti su vrlo skloni i muljanju. 

Primjerice, papagajski ponavljana naštrebana izjava unionista Josipovića kako se „Hrvatska ne odriče svog suvereniteta, već dio svojeg suvereniteta pametno (!) ulaže u EU“ – čista je floskula. Ne ide to tako sa suverenitetom. Država je suverena ili ne. Suverenitet imaš ili nemaš. U Europskoj uniji, kao federaciji, zemlja članica može biti suverena koliko i papir na kojem je napisan njen ustav. Kakva je to intelektualna gimnastika s ulaganjem dijela suvereniteta u EU? Država može biti djelomično suverena isto kao što žena može biti djelomično trudna! Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Tako piše u članku 2. našeg Ustava. Još samo da netko o tome obavijesti Predsjednika.  

Kako bi sakrili što su sve točno ispregovarali s Unijom, a i kako bi prikrili što je zapravo Europska unija, temeljne akte po tom pitanju na hrvatskom su jeziku unionisti objavili tek nedavno. Lisabonski ugovor, temeljni ugovori EU, Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, pregovaračka stajališta i rezultati pregovora konačno su, eto, objavljeni. Dakako, učinjeno je to prekasno, kako građani ne bi mogli prije referenduma proučiti sve te goleme i često vrlo zakučaste tekstove. Ukoliko želite, možete proučiti navedene akte (uz ostatak jednostrane unionističke propagande) na mrežnoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Na svu sreću, neovisni mediji istinu o Europskoj uniji i tekstove o objavljenim dokumentima objavljuju već godinama, pa je svatko tko je to doista htio mogao upoznati pravo lice Europske unije. 

Dijeleći propagandne letke o Europskoj uniji unionistica se Pusić susrela i s „euroskepticima“. Napali su je da u Hrvatskoj „nemamo papire“ o tome što smo sve ispregovarali s Unijom. A ona je rekla da ona ima papire, i da ih je objavila na internetu. To je točno. Ali objavila ih je prekasno. No, na primjedbu da ćemo izgubiti suverenost, odgovorila je da to nije točno jer Europska unija nije država. E, tu je malo lagala. 

Jer, zna unionistica Pusić što je Europska unija. Tijekom dugih desetljeća traje, potpisivanjem različitih ugovora, sporo ali konzistentno prenošenje ovlasti s nacionalnih država na vlast u Bruxellesu. Lisabonskim ugovorom EU postaje jedinstvena pravna osoba. Zapravo, federalizacija je dovršena. EU ima vladu, parlament, predsjednika, sud, valutu, zastavu, himnu, a sastoji se od država-članica... Pa što je to? Ptica? Avion? Čudnovati kljunaš? Ili savezna država? Ali nemojte o tome pitati unioniste. 

Ako netko slučajno sumnja u to da je Europska unija politički (a ne samo ekonomski) savez, odnosno da je ona zapravo savezna država (federacija), mora se podsjetiti riječi Joschke Fischera, nekadašnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova koji je, u svom govoru na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu 12. svibnja 2000. godine istaknuo: „Konačna integracija u europsku federaciju bit će naš zadnji korak. Novi europski sporazum koji je zametak Ustava Europske federacije usvojit će upravo ta skupina država. Na podlozi rješenja iz tog sporazuma Federacija će razviti svoje institucije, ustanoviti jednoglasnu vladu u okvirima Europske unije (...), izabrati moćan parlament i neposredno izabrati predsjednika. 'Avangarda' predstavlja svojevrsan pritisak, silu koja će okončati političku integraciju (...) Cjelovita integracija Europske unije ovisit će u prvom redu od Francuske i Njemačke.“ 

I povijesno gledano nacionalni suvereniteti oduvijek su bili višak u europskim integracijama. Još je kralj konjaka Jean Monnet (kojeg eurofanatici odmilja nazivaju „ocem Europe“) istaknuo kako treba „napasti nacionalne suverenitete“. Nije čudo što nacionalne suverenitete treba napasti – kako bi inače uspostavili superdržavu kojom bi se centralizirano i time osjetno lakše upravljalo nego nizom država u Europi? 

No, nije lako uništiti nacionalne suverenitete, ni centralizirati moć. Put do federalne superdržave koja je kao krajnji cilj postavljena od početka zamišljen je kroz niz međusobno naizgled nepovezanih faza odnosno koraka, i to malih, postupnih, vremenitih koraka (kako ne bi bilo preočigledno, što bi narod odbio), ponajprije kroz sve čvršću i čvršću ekonomsku integraciju. No, ta je ekonomska integracija oduvijek bila samo put u superdržavu. Tako i Monnet: “Fuzija ekonomskih funkcija prisilit će države da svoju suverenost sliju u jedinstvenu europsku državu”, naglasio je kralj konjaka još 3. travnja 1952. 

Ulaskom u EU, a u skladu s Lisabonskim ugovorom, Hrvatska bi izgubila gotovo sve atribute samostalne države i, s obzirom na svoje stanovništvo od 4,3 milijuna građana, postala bi jedna od manjih provincija unutar te goleme multinacionalne federacije. I sve to unionisti znaju. Ali ih o tome nemojte pitati. 

Ne treba ih nipošto pitati ni zašto su uporno prešućivali rezltate istraživanja Eurobarometra, službenog ispitivanja javnog mnijenja koje dugi niz godina provodi Europska komisija, a prema kojima od 2005. naovamo nikad  nije više od 35% (ni manje od 23%) građanki i građana Hrvatske smatralo da je priključenje Uniji nešto dobro. Nije se na sva zvona objavilo ni podatak kako je, prema istraživanju koje je proveo Business Knowledge Corporation po narudžbi Vijeća za Hrvatsku, a koje je, na uzorku od čak 1942 stanovnika pokazalo da se čak 57,2% građana protivi ulasku u EU. 

 Za Uniju do zadnje kapi krvi!

Nemojmo misliti da će nam poslije referenduma biti bolje, što god zaokružili. Jer, kakvi god bili rezultati referenduma – udružena hrvatska oligarhija neće odustati. Unionisti „odrađuju svoje dionice“ i druge politike osim one koja je usmjerena i nemaju. Glasaju li građani „protiv“, Vlada i parlamentarne stranke izgubit će svoj legitimitet i trebale bi se naći na putu u ropotarnicu povijesti ne izvedu li odmah kopernikanski obrat u svojoj izdajničkoj politici. 

Umjesto da kažu da će prihvatiti volju naroda kakva god referendumska odluka bila, unionisti su već unaprijed najavili da će – čak i u slučaju da građani glasaju protiv EU – nastaviti sa svojom prounijskom politikom iz referenduma u referendum, bude li potrebno. Dok ne bude onako kako oni žele. Odlukom da glasa za Uniju narod bi im samo, na žalost, skratio i olakšao taj put, no ne bi ih smelo ni kad bi rezultat bio suprotan. 

Rat udružene lijeve, desne, crvene i crne oligarhije, one sa zvijezdama i one s broševima, križevima i ostalim drangulijama, —  rat cijele unionističke elite protiv naroda nastavlja se. Referendum nije kraj, nego tek početak – kakav god bio njegov ishod. Jer su unionisti u svojoj neumornoj borbi za Europsku uniju postojani kano klisurine – dok im živo srce bije! 

„Mi smo airbus u magli, dakle, dobro vidimo tu maglu“, odgovorio je predsjednik Vlade Milanović na primjedbu da u Europsku uniju idemo kao guske u maglu. Pogrešno, nismo mi nikakav airbus. Odlučimo li se za Uniju, mi smo jato gusaka koje ulijeće u propelere airbusovih motora.

OSTALI NASLOVI, slijedi link: http://europskaunija.yolasite.com/komentari.php

sasava @ 22:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Flesh


 
Index.hr
Nema zapisa.