TAJNA SLUZBA SASAVE U AKCIJI
Sasava u raljama zivota
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Dnevnik.hr
http://drlesar.bloger.hr/
stranka rada
OOobna stranica D. Lesara
PRISTUPNICA LABURISTA
http://ht.ly/7jYZi
TV nettelevizor
blog alat
Jezici
Gadgets powered by Google
Baner

Baner-sasava


PREPORUKA
Brojač posjeta
604284
vrijeme
 
 
online

Free web Counter Log Counter powered by  http://www.myusersonline.com
 
Drlesar
EU
Blog
petak, prosinac 2, 2011

Europska unija: najvažnije pitanje predstojećih izbora

Zašto je ulazak u EU (oko kojeg se slažu sve stranke koje će očito igrati značajniju ulogu na predstojećim izborima) tako važno pitanje? Zato što se u njemu zrcali otprilike čitava „politika“ svih relevantnih hrvatskih stranaka; nemaju ničega osim ulaska u EU pod svaku cijenu. I sve se one po tom pitanju jako lijepo slažu. Ova je zemlja spremna za novi čin iste drame, u kojem će glavni glumci samo promijeniti maske i kostime, sjesti u druge fotelje i prisiliti nas da ih i dalje gledamo kako složno udaraju u unijske gajde. Šteta što se već jednom ne upitaju nije li nam možda dosta te njihove glazbe.

28. studenoga 2011. - Autor: Redakcija

„Sve je pripremljeno i jako se veselim tome. Kao što sam puno puta najavljivala, pristupni ugovor potpisat ću naliv-perom koje mi je poklonio Sveti Otac Benedikt XVI. Tinta je kupljena i sve je spremno za taj zaista velik, važan i povijesni događaj, ali i ogroman uspjeh za sve građanke i građane Hrvatske“, patetično je uskliknula unionistica Kosor 25. studenoga 2011. predizborno obilazeći tržnicu u zagrebačkom naselju Utrina. Matematika gospođe Kosor je jednostavna, kao i ona sama: želi si osigurati barem koji euro iz Unije, kad joj već ovdje svi ionako pretkazuju transformaciju u političkog patuljka. Inače, zbilja su smiješni mediji koji predviđaju težak krah Jadranke Kosor! Kao da će zasjevši u Sabor (u koji sigurno ulazi) odjednom postati siromašna kao radnica „Kamenskog“!

Ali, potonula ili ne, ta i takva unionistica Kosor doista je (ruku pod ruku s unionistom Josipovićem) spremna potpisati spomenuti sramni ugovor o aneksiji. Sva busanja u junačka hrvatska prsa, zgražavanja nad nekakvim „jugosferama“ i isticanje dobrobiti „građanki i građana Hrvatske“ o kojima trabunjaju u HDZ-u tako padaju u vodu. Jer, ne vode oni sve građane i građanke u svijetlu budućnost, nego nastoje samo neke građanke i građane smjestiti u meke fotelje bogatih europskih sinekura. Sebe. A mi u kontejner. Toliko od veselog zbora „remetinečkih dječaka“ pod ravnanjem dirigentice Kosor. Toliko od takozvane „desnice“.

S druge strane žalosnog i smiješnog hrvatskog političkog vrtuljka nalazi se koalicija Kukuriku, kojoj svi odreda predviđaju slavnu pobjedu. Čak toliko da se ovi uopće ni ne trude napadati svoje političke „protivnike“. Ali pitamo: radi li se uopće o protivnicima?

„Ljevica“ i „desnica“ planiraju surađivati poslije izbora

Obraćajući se razdraganim narodnim masama u Splitu 27. studenoga 2011. unionist  Milanović, korifej takozvane „ljevice“, otvoreno kaže: „U ovoj kampanji koja se bliži kraju vrlo malo govorimo o svojim protivnicima iako se oni uglavnom bave nama. Morat ćemo surađivati s njima nakon izbora, a sve u cilju očuvanja interesa Hrvatske.“ 

Eto što nudi kukuriku-alternativa: suradnju s HDZ-om, tim najgorim mutikašama, smutljivcima, lopovima, jednom od najvećih elementarnih nepogoda koja je pogodila Hrvatsku još od Franje Tahija! Suradnju! Ali nije to ništa čudno... Oni će surađivati na unijskom planu, i to na platformi koju su im ocrtali njihovi briselski šefovi. A mi bismo to trebali pozdraviti samo zato što nam se sad servira opcija koja će, dok nas bude utrpavala u Uniju, manje krasti? Ili što?

U čemu će se osobito očitovati ta „suradnja“ i koji su to „interesi Hrvatske“ u pitanju pojašnjava sam unionist Milanović u svom pozivu da se nakon izbora obavezno izađe na referendum i glasa za ulazak u Europsku uniju. Gle ti kočopernog crvenog princa kako izdaje ideje tzv. „ljevice“ kojoj nominalno pripada pozivajući narod da uđe u proturadničku neoliberalnu federaciju Europsku uniju koja ekonomski, financijski i na svaki drugi način proždire čitave države! Doista nema toga što je oligarhija raznih stranačkih boja spremna učiniti za unijske fotelje!

„Otklonimo konačno frustracije koje nas vuku prema dnu i pokažimo da smo jedan civilizirani narod. O svojoj sudbini u EU-u odlučivat ćemo sami, između, ostalog i o tome hoće li obala i otoci koje smo naslijedili postati smetlišta ili odmarališta. Imamo pravo na uspjeh i sve ovisi o nama“ – gudi dalje unionist Milanović. Kao da ne znamo da ćemo u Uniji imati 1,6%  parlamentarnih zastupnika i biti značajni poput statističke pogreške! U Uniji, smetlište nam ne gine, prodamo li joj jeftino sve što smo naslijedili! Ali bitno je da se unionisti dokopaju unijskih fotelja. A mi opet u kontejner. Toliko i od takozvane „ljevice“.

Je li unijsko svjetlo na kraju tunela zapravo vlak?

Kad tome dodamo i činjenicu da su i ostale relevantnije stranke u Hrvatskoj odreda unionističke, naime sve one pozivaju građane da glasaju za Uniju, onda je posve jasno da u Hrvatskoj nema ni „ljevice“ ni „desnice“, nego se tu udružena oligarhija bori (protiv naroda) za svoje uske, partikularne interese. Dakako da se odmah postavlja pitanje: čemu uopće glasati, kad je jasno da će poslije izbora zdušno surađivati – i to udruženi, protiv nas! To više uopće i ne kriju. A sve to uz blagoslov europskih unijskih vrhovnika, prebogatih kapitalista, multinacionalnih korporatista te pape i Katoličke crkve koji također nastoje utrpati Hrvatsku u Uniju.

O tome kako se i zašto Katolička crkva uključila u jednostranu prounijsku kampanju čitajte u našem separatu Proeuropska ofenziva s oltara.

Čemu uopće glasati, kad je očito da živimo u jednostranačkoj državi u kojoj su svi izborni programi nalik jedan drugome kao jaje jajetu (razlikuju se u sitnicama koje ne mogu biti odlučne u pogledu dobrobiti čitavog naroda), a glavna zajednička stvar koja ih veže jest Europska unija koju bezrezervno zastupaju?

Čak i sad kad svi vidimo da Unija svojom politikom zapravo produbljuje jaz između bogatih i siromašnih, da se pod njenim pokroviteljstvom događaju najdublje krize, ljuljaju se čitave države i nameću gubernatori namjesto izabranih predstavnika (Grčka, Italija). Čak i sad kad se europske države spremaju na raspad eurozone i daju upute svojim veleposlanstvima kako da postupaju u slučaju sloma eurozone i mogućih građanskih nemira i buna (Ujedinjeno Kraljevstvo). Čak i sad unionisti svih boja ne prestaju se kočoperiti najgenijalnijim planom kojeg su umjesto njih smislili njihovi briselski šefovi. „Sve će biti super, samo glasajte za bilo koga, ali obavezno za Europsku uniju.“ – to je „svjetlo na kraju tunela“ za kojeg misle da je spas. A nije. To je vlak koji nam juri ususret.

Izbori bez izbora: Znate li za koga zapravo glasate? 

Kada se zna da nas čekaju izbori na kojima će glavni favoriti ponuditi gotovo identične programe i obavezno Europsku uniju kao svjetlo na kraju tunela, onda je jasno da živimo u jednostranačkoj državi u kojoj nas čekaju izbori bez ikakva izbora. Koga god izabrali – isto nam se piše. Osim ako doista ne mislimo da nekoga treba izabrati samo zato što se čini da će manje krasti. Ali, zar je to suština izbora? 

Dalje, znate li za koga zapravo glasate? Da biste bili u potpunosti upoznati s odgovorom na to pitanje, valja znati i ovo: sve „hrvatske“ stranke zastupaju (a uđemo li kojom nesrećom u Uniju i tamo će to nastaviti činiti) interese svojih nadređenih, transnacionalnih europskih stranaka. I u međusobnom odnosu tih stranaka se krije odgovor na pitanje zašto su ovo izbori bez izbora i zašto sve relevantnije „hrvatske“ stranke gude u unijske gusle. 

Već smo spomenuli da su unijski birokrati šefovi domaćih izdajnika. Zašto to tvrdimo? Vrlo jednostavno: zato što je to tako. Ne glasate za hrvatske stranke, nego za unijske.

Primjerice, HDZ je pridružena članica Europske pučke partije (EPP) koja ima 72 članice iz 39 zemalja, 15 premijera i predsjednika država članica Europske unije i 6 premijera i predsjednika država izvan EU-a, 13 članova Europske komisije (uključujući predsjednika Komisije Barrosa), Predsjednika Europskog vijeća Rompuya i najveću skupinu u Europskom parlamentu koju čini 265 članova parlamenta. Uz HDZ, pridružena članica EPP-a iz Hrvatske je i HSS, a DC ima status promatrača. 

SDP je pridružena članica Partije europskih socijalista (PES), druge najveće transnacionalne europske političke stranke koja okuplja socijalističke, socijaldemokratske i radničke partije u Europi i koja u Europskom parlamentu ima svoj klub zastupnika (frakcija) pod nazivom Frakcija Europske socijaldemokratske stranke i broji 218 zastupnika. Ona od  izbora 2004. predstavlja drugu najveću frakciju u Europskom parlamentu, te je s najsnažnijom frakcijom, tj. Europskom pučkom strankom (EPP) de facto u velikoj koaliciji. Ako ste se ikada pitali zašto HDZ i SDP zastupaju stavove koji se u bitnim pitanjima razlikuju samo u nijansama (a po pitanja srljanja u EU ne razlikuju se uopće), možda bi se upravo u toj činjenici mogao kriti odgovor. Pa naravno da zastupaju slične stavove, kad su u koaliciji na europskom nivou! 

HNS je, kao i HSLS i IDS, članica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke (ELDR), koja okuplja 56 stranaka iz cijele Europe, a na nedavno održanim europskim izborima stranka je osvojila 30 milijuna glasova na području Europske unije i time 84 mjesta u Europskom parlamentu. Liberalna grupa u Europskom parlamentu treća je najveća grupacija po veličini i snazi te najveća grupa u sastavu Europske komisije. Gorljiva unionistica Pusić u drugom je mandatu čak potpredsjednica te europske stranke. Opa! Koja unijska kapacitativnost!

Koga zastupaju političari u tijelima Europske unije? Najvažnije unijsko tijelo, neizabrani diktatorski komitet Europska komisija posve je nadnacionalna, a njene se članove obvezuje da u svom djelovanju ne predstavljaju zemlje kojih su državljani, da ne primaju instrukcije od svojih vlada ni od drugih institucija Unije, već da djeluju isključivo u interesu Unije. Jednako tako, ni “zastupnici u Europskom parlamentu ne predstavljaju svoje države članice već su organizirani u europske političke skupine (stranke).“ (Ćapeta T., Rodin S.: Osnove prava Europske unije, Zagreb, 2010, str. 28).

“Hrvatska premijerka Jadranka Kosor ima našu punu potporu, ona će biti 28. liderica u Europskoj uniji. Ona će braniti interese Europske pučke stranke u Europskom vijeću”, izjavio je 16. prosinca 2010. Wilfried Martens, predsjednik Europske pučke stranke. Molimo, pročitajte tu izjavu još jednom. Čije bi to interese u Europi branila unionistica Kosor? Hrvatske interese? Ne. Kao ni unionist Milanović, kao ni unionistica Pusić, budu li u prilici. 

Postane li Hrvatska kojom nesrećom članica Europske unije, svi oni branit će isključivo interese svojih nadređenih stranih partija kojima oduševljeno pripadaju. Zato opravdano pitamo: tko će zastupati nas? 

Kvislinška politika hrvatskih unionista

Europa se transformirala postupno. Od zajednice za ugljen i čelik, preko ekonomske zajednice, do ustoličenja političke unije i nove federacije! EU je tijekom vremena prošla kroz goleme promjene, ali napreduje korak po korak. Manipulatori znaju da, kada bi od nas zatražili da jednim skokom prebacimo suverenitet nacionalnih država na europsku (a potom i svjetsku) vladu i preko noći uplovimo u totalitarnu policijsku državu, čak bi se i najlakovjerniji zapitali što se to zbiva. Ovako se nitko previše ne buni, čak ni sad kad je federacija u punoj snazi, fiskalna unija pred dovršetkom, a nadzorne kamere nas motre u svakom trenutku.

Stoga nam prodaju niz prijelaznih faza kako bismo lakše podnijeli takve kopernikanske transformacije i niz prijelaznih faza podmeću kao nepovezane događaje. Sve do ostvarenja njihova konačnog cilja. Kao da nekoga stavite u kadu hladne vode i polako je zagrijavate dok ne postane kipuća. Računaju da ćemo, kad shvatimo što je posrijedi, biti već kuhani. 

Od početka su, međutim, manipulatori imali na umu cilj koji su sada doveli u završnu fazu: transformaciju Europe u gigantsku neoliberalnu federaciju korporativnih interesa. Projekt je to koji traje mnogo desetljeća. Kako je tekao taj proces možete pročitati na na stranicama našeg portala Europska unija i velika nevolja koja dolazi,povijesnom dijelu. 

Temeljna ideja Schumanova plana iznijeta je u knjizi M. i S. Bromberger: “Jean Monnet i Sjedinjene Europske Države”(str. 123): “Doći će dan kada će vlade biti primorane priznati kako je objedinjena Europa gotova činjenica, a da neće imati nikakvog utjecaja pri uspostavi njenih temeljnih načela. Tada će sve te autonomne institucije samo trebati spojiti u jednu saveznu administraciju i proglasiti Savezne Europske Države.”

Kako bi tim manipulatorima pomogla u ostvarenju njihova cilja, hrvatska politička vrhuška, ne žaleći ni svoga obraza, korak po korak Hrvatsku je uvlačila u ovu novu federativnu diktaturu, promijenila Ustav koji je bio jedini instrument koji je takvo zločinstvo priječio, a potom još i odlučila da će hrvatske građane na referendumu pitati žele li uopće takvo što tek nakon što oni potpišu pristupni ugovor s Unijom! Kako nazvati taj čin hrvatske političke“elite“?

Svakako da to ima veze s klasičnom veleizdajom, dovođenjem zemlje pod vlast druge države (u ovom slučaju europske federacije), podrivanjem ekonomske i vojne moći zemlje po nalogu i za račun te druge države, praćeno – u većem broju slučajeva – zamašnim protuzakonitim bogaćenjem. 

Slijedom toga, pod pojmom veleizdajnika bi se razumijevalo osobu koja je, na naprijed opisani način, počinila ili čini izdaju upravo u trenutku kada ima obvezu biti odana svojoj državi. Na taj način veleizdajnik svoju domovinu i njene građane mimo njihove volje predaje na milost i nemilost vladavini tzv. Novoga svjetskog poretka (u ovom slučaju predstavljenog Europskom unijom) koji ga na to u svakom smislu potiče i za njegov rad nagrađuje.

Ipak, preciznosti radi, treba istaknuti da se takva definicija ne poklapa s pravnim pandanom veleizdaje iz čl. 135. hrvatskoga Kaznenog zakona. Naime, u našem Kaznenom zakonu veleizdaja je označena kao temeljno kazneno djelo protiv države i za njega je propisana kazna zatvora najmanje pet godina. Veleizdaju se, u kaznenopravnom smislu, definira kao nasilnu promjenu ustavnog ustrojstva ili državnog područja Republike Hrvatske. Navedene promjene moraju uvijek biti počinjene uporabom sile (traži se u pravilu sila koja se sastoji u uporabi oružja, pri čemu je dovoljna i prijetnja uporabe sile), a ako su provedene bez nasilja, takvu se djelatnost smatra „dopuštenim načinom političke borbe u demokratskoj državi“ [Novoselec (ur.): Posebni dio kaznenog prava, Zagreb 2007, str. 78]. 

Stoga hrvatska politička elita i nije mogla počiniti kazneno djelo veleizdaje, u onom obliku u kojem ga definira Kazneni zakon. No, jesu li postupci hrvatske političke elite baš sasvim u granicama „dopuštenog načina političke borbe u demokratskoj državi?“ To je već teže pitanje. 

Kada znamo da je Europska unija u svakom smislu federativna država koja ima teritorij, vlast, vladu, parlament, zakone koji su iznad nacionalnih zakona i druge elemente i kada znamo da hrvatska politička vrhuška pokušava dovesti Republiku Hrvatsku u položaj podređenosti, odnosno ovisnosti o toj federaciji, onda svakako ima mjesta raspravi o tome je li na taj način ta politička elita ugrozila neovisnost Hrvatske i namjerno izvršila poseban oblik izdaje domovine. Na taj način ima mjesta zaključivanju da postoje osnove sumnje da bi počinili kazneno djelo ugrožavanja državne sigurnosti iz čl. 137. Kaznenog zakona. No, cilj ovog prikaza Europske unije i odnosa hrvatske politike prema njoj i nije dokazivati postojanje kaznenih djela. To je posao pravosuđa. Ili bi to bar trebao biti. 

Kako god nazvali njihovo djelovanje, jedno je sigurno: domaća je politička vrhuška potplaćena i podmićena (u najmanju ruku obećanjem o budućim lukrativnim europskim sinekurama) od strane okupatorske sile, europske federacije, s ciljem da donosi političke i ekonomske odluke koje nanose materijalnu, moralnu i povijesnu štetu vlastitoj zemlji, njenim građanima i privrednim subjektima.

Činjenica je da, uđe li u EU, Hrvatska će u čitavom nizu pitanja izgubiti mogućnost da slobodno odlučuje o pitanjima svoje unutarnje i vanjske politike zbog unijskog utjecaja. Priča u kojoj ćemo mi nešto odlučivati o Uniji je besmislica; stvar je upravo suprotna. U Uniji bili bismo u pogledu najznačajnih pitanja posve ovisni o uputama iz Bruxellesa. Država ne može biti neovisna, ako je podređena ili ovisna o drugoj državi, zar ne? U Uniji od njihovih direktiva i smjernica ne bismo mogli ni mrdnuti. Kako onda nazvati postupak ljudi koji nas žele dovesti u takav podređeni odnos prema Uniji?

U svakom slučaju, mrežna stranica Europska unija i velika nevolja koja dolazi nema namjeru baviti se eventualnom kaznenom odgovornošću spomenutih dužnosnika, niti kome suditi bez suđenja, ili ga označavati  kao počinitelja nekoga kaznenog djela, jer o tome nema pravomoćne presude, koja bi mogla biti jedini pravno valjani temelj za takvo označavanje. S druge strane, hrvatska vlast i cijeli politički vrh zemlje, dakle i relevantnija oporba, sasvim slobodno trabunja o ljepotama i čarima Unije, blagodatima ulaska u Uniju i veličanstvenim prednostima (nikada i manama) pridruživanja toj birokratskoj neoliberalnoj proturadničkoj nakaradnoj i nepravednoj federaciji, ne mareći baš puno o tome što građani Hrvatske misle o tom njihovom oduševljenju i zanesenosti unijskom idejom. Jednostrane prounijske propagande ima, ali javne rasprave nema, a primjedbe se ne prihvaćaju. Je li to demokratski i tolerantno? Teško je biti tolerantan prema netolerantnosti.

 Pravna podloga izdaje: Ustavne promjene 2010.( nastavak teksta )


KLIKNI "NASLOVNA"  i saznaj vise!!!!

sasava @ 00:51 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Flesh


 
Index.hr
Nema zapisa.